Vec sam zaboravio na tu parcijalu, al vjerojatno sam tada kad se to dogodilo pomislio da je to privremeni ban jer kakvog ima smisla nekome trajno zabraniti pristup PZK pita se covjek zdrava razuma? Samo kad imas posla sa najgorim zamislivim olosem kakav/kakva moderira na tom fasisticko-transrodno-mozemovsko-muzemovaskom forumu onda nema smisla postavljati zdravo-razumska pitanja... Mnogi su toga svjesni, ali nesto ih tamo uporno i dalje vuce... Prirodna reakcija i glas zdravog razuma je i tebi tada sugerirao da svojim upisima prestanes davati kredibilitet jednom takvom fasistickom smecu, ali navika je bila jaca od principa 🙂 forumla.freeforums.net/post/699/thread
Ja se moram jos jednom pohvaliti time da se jako dobro osjecam zbog toga sto od kada sam otvorio ovaj forum vise ne sudjelujem aktivno na tom ogavnom mjestu jednoumlja i fasisticko-lgbtq-woke-sotonistickog izivljavanja putem zlocinacke cenzure...
Uporno su ignorirali moje upite o brisanju postova i na kraju bodovi zbog trolanja i bez ikakvog upozorenja i obavijesti su mi ograničili pristup na PŽK. Dan danas je tako.
Ma aktivan sam samo na skeptičnoj, na svemu ostalom sam prestao. Na politici sam znao rijetko doći, sada izbjegavam. Pravovjerni koronaforum bojkotiram otkako su ga podijelili na dva dijela, tu i tamo znam bacit neki komentarčić tamo kad je prilika. Sve ostalo, ništa.
Šteta je ostaviti skeptičnu da umre, ima tamo dobrih stvari puno, neka živi, njima u inat. Da ne bi jednoga dana mogli reći nismo znali a sve im je bilo pred nosom. Pravovjerni dio je odavno umro.
Skeptična je zakon, slažem se
Pazi ovo : Na Rebru 581 zahtjev tinejdžera za promjenom spola
Uporno su ignorirali moje upite o brisanju postova i na kraju bodovi zbog trolanja i bez ikakvog upozorenja i obavijesti su mi ograničili pristup na PŽK. Dan danas je tako.
Ma aktivan sam samo na skeptičnoj, na svemu ostalom sam prestao. Na politici sam znao rijetko doći, sada izbjegavam. Pravovjerni koronaforum bojkotiram otkako su ga podijelili na dva dijela, tu i tamo znam bacit neki komentarčić tamo kad je prilika. Sve ostalo, ništa.
Šteta je ostaviti skeptičnu da umre, ima tamo dobrih stvari puno, neka živi, njima u inat. Da ne bi jednoga dana mogli reći nismo znali a sve im je bilo pred nosom. Pravovjerni dio je odavno umro.
Skeptična je zakon, slažem se
Pazi ovo : Na Rebru 581 zahtjev tinejdžera za promjenom spola
Ako vjerujemo u karmu, skeptična je rezultat iste.
Predlažem da se formira Stožer za pitanja transrodnosti. 581 zahtjev znači opasnost od preopterećenosti bolničkog sustava i apsolutno treba napraviti nešto po tom pitanju.
Odlican prijedlog, ali bojim se da bi s tim prijedlogom mogao opet nazivcirati naseg ministra tankih zivaca poznatog po tarzanskom urliku : Zasto ne vjerujete nasim znanstvenicima? Nije se zajebavati s Tarzanom, mogao bi oglusiti cijelu naciju svojim krikovima
Last Edit: Jun 10, 2023 13:36:29 GMT by dostojevski
Neuspjeh američke vlade da odgovori na otkriće da Instagram ugošćuje ogromnu mrežu pedofilskih računa ukazuje na to da će se tabu oko zlostavljanja djece u američkom društvu uskoro srušiti, rekao je bivša zvijezda Fox New Tucker Carlson. “Američkim društvom upravljaju tabui” i preuzimanje kontrole nad njima način je kontroliranja onoga što ljudi misle, ustvrdio je Carlson u drugoj epizodi svoje nove emisije na Twitteru, koja je izašla u četvrtak. Tabui u SAD-u se brzo mijenjaju posljednjih godina, a “to se ne događa organski. Ono što ne smijemo voljeti nam se diktira odozgo, ponekad i silom,” ustvrdio je. Carlson, kojeg je Fox News uklonio iz programa u travnju, opisao je zlostavljanje djece kao “najveći tabu od svih”, ali je upozorio da je to “kolebanje na rubu prihvatljivosti”.
“Prije jedne generacije, razgovor s tuđom djecom o seksu naširoko se smatrao povodom za premlaćivanje; njihovo seksualno dodirivanje zapravo je kazneno djelo smrtne kazne”, rekao je.
Ali sada “ljudi koji vode našu zemlju ne vide zlostavljače djece kao najgore među nama. Nikada nije bilo očitije nego jučer kada je Wall Street Journal objavio dugu priču o ‘dječjoj pornografiji’ na Instagramu”, rekao je. U svom izvješću od srijede, WSJ je tvrdio da popularna platforma društvenih medija, koja je u vlasništvu Mete, ugošćuje veliku mrežu računa koji su otvoreno posvećeni naručivanju i kupnji seksualnog sadržaja za maloljetnike. Iskoristio je algoritme Instagrama koji pomažu u povezivanju pedofila s distributerima dječje pornografije, tvrdi se u članku. Priča je “točna” jer je nitko u Instagramu, niti izvršni direktor Mete Mark Zuckerberg, nisu demantirali, ustvrdio je Carlson. “Sve je bilo prilično šokantno. Ali ne tako šokantno kao ono što se dogodilo sljedeće, što zapravo nije bilo ništa”, rekao je.
Otkriveno je da je “jedna od najutjecajnijih svjetskih kompanija promovirala pedofiliju, a nitko na vlasti nije poduzeo ništa po tom pitanju. Ministarstvo pravosuđa nije najavilo istragu; Kongres nije zakazao rasprave; tip koji vodi Instagram, Adam Mosseri, i dalje ima svoj posao”, rekao je voditelj.
Prema Carlsonu, oni na vlasti i dalje bi tvrdili da vjeruju da je zlostavljanje djece pogrešno, “ali ton se nepogrešivo promijenio. Kad kažu da je loše, misle to na neki apstraktan način.”
Was Mel Gibson the fall guy for wanting to child trafficking rings in Hollywood? He is involved in a new documentary about the underbelly of child trafficking in the U.S. and other countries. That is why he is trending today. Will the mainstream condone this or remind us why he is a persona non grata?
Poznati psihijatar dr. Herman Vukušić analizira kako je hrvaska medijska i politička scena dočekala dolazak osmero Hrvata koji su bili optuženi u Zambiji.
“Moram priznati da ovih dana bježim od vijesti i portala jer mi se ne sviđa licemjerje kojim se prati povratak posvojitelja iz Zambije. Kažem “licemjerje” ne zato što tim ljudima želim da su ostali u zambijskim kazamatima, već zato što se oni predstavljaju kao heroji koji su izdržali nadljudske muke, a ustvari su imali iza sebe nezapamćenu diplomatsku i medijsku potporu koja je bila uvelike uskraćena nekim drugim u inozemstvu zatočenim Hrvatima (Kajkić, Salopek, itd.)Dapače, u ovim drugim slučajevima hrvatske vlasti skoro pak da se nisu niti trudile pomoći im…..
Licemjerno je i čitati na društvenim mrežama brojne izjave sreće i oduševljenja zbog konačnog povratka naše dječice (koja nikako nisu naša već imaju svoje roditelje u Kongu), posebice od strane visokih bivših dužnosnica koje su se za svojeg mandata bavile i resorem obitelji, pa bih baš volio čuti što bi te osobe tada rekle da lezbijsko-transrodni par usvoji dijete u Hrvatskoj?
Najlicemjernije od svega su izjave iz samog vrha vlasti da je sve po ustavu i zakonu, te da se za posvojitelje ukidaju svi pravni postupci u Hrvatskoj premda su ostala otvorena mnoga pitanja, od kojih ću ovdje izdvojiti samo neka:
– kako ustavnu definiciju braka zadovoljava činjenica da se jedno od djece vraća u Hrvatsku sa tatom koji je ustvari biološka mama?
– kako to da se šutke prelazi preko činjenice da DR Kongo već godinama zabranjuje “izvoz” svoje djece?
- kako to da se zambijski sud oglušio o činjenicu da jedno dijete biva posvojeno od transrodno-lezbijskog para što je u Zambiji eksplicite zabranjeno?
– kako to da su nadležne institucije u Hrvatskoj odlučile zažmiriti na činjenicu da nisu svi posvojitelji u Registru posvojitelja RH što je osnovni uvjet posvajanja nekog djeteta?
Pored ovih otvorenih pitanja i licemjerstva većeg dijela medijske scene koja ih uporno prešućuje i slavi posvojitelje kao da su upravo oslobođeni iz Sremske Mitrovice 1992. godine, najviše nas kao društvo treba zabrinuti javni poziv na linč i proganjanje svih onih koji bi i dalje htjeli čuti odgovore na ta pitanja. Ovu kampanju progona vode upravo oni koji se deklarativno zalažu za razumijevanje i toleranciju, a kada nije po njihovom bježe iz sabornice, izbjegavaju pozive na diskusiju i jaki su samo kada su sami pred kamerama.
Last Edit: Jun 11, 2023 12:08:30 GMT by dostojevski
Svjedoci koji govore o najstrašnijim ljudskim žrtvama. Kla.TV već odavno ima stotine izvještaja svjedoka iz cijelog svijeta, koji svaki neovisno o sebi daju apsolutno identične izjave o iznimno "brutalnoj sotonističkoj sekti" koja se sastoji od gornje klase našeg društva. Budući da su ti ljudi vrlo bogati i moćni, ove brutalnosti, koje su dokazane 100.000 puta, bile bi kategorički pokrivene: naime od strane medija, tajnih službi, policija i sudovi – tj. sve glavne vlasti.
Ovo je Richard Kerr iz Irske. Priča o tome kako su on i druga djeca najprije bili zlostavljani u Belfastu (Irska) u domu Kincora, a zatim su dovedeni u Englesku gdje su ih moćni ljudi i političari godinama zlostavljali. Njegovi iskazi poklapaju se s iskazima "Nicka" koji je također svjedočio da je nekoliko djece ubijeno na najbrutalniji način. Policija je njegovo svjedočenje ocijenila kao "vjerodostojno i istinito".
Ovo je Ronald Bernard iz Nizozemske. Kao dugogodišnji uspješan poduzetnik i financijski menadžer imao je neposredan uvid u vrh financijske elite kao rijetko tko drugi. Posvjedočio je da su nakon nekog vremena moćni krugovi zahtijevali da žrtvuje bespomoćnu djecu živu u ritualnim okupljanjima njihovom "bogu" Luciferu (to jest, Sotoni), ali on nije mogao u tome sudjelovati. Prema njegovim riječima, ova sotonistička sekta prakticira takva žrtvovanja djece tisućama godina.
Upravo to potvrđuje i bivši visokopozicionirani agent CIA-e Robert David Steele iz Amerike. Rekao je da je pedofilija sastavni dio nelegitimne elite moći. Prema Steeleu, sudjelovanje u, a često i žrtvovanje, zlostavljanja djece služi kao oblik inicijacije i rituala u višim krugovima moći. Snimljeni zločini služe kao ucjenjivački materijal.
Ovo je Fiona Barnett iz Australije. Kaže da su je od šeste godine silovali brojni australski i američki političari i druge visoke osobe. Nakon što je Fiona javno objavila svoja iskustva, javile su se stotine i stotine drugih žrtava koje su je kontaktirale. Da, znam - mediji nam govore da svi ti ljudi lažu, ili da su ta sjećanja lažna, ili da su im to rekli terapeuti... Samo se pitam: jesu li svi ti ljudi u svim različitim zemljama činili istu laž?
Heidemarie Cammans iz Sekten-Info Essen e.V. objašnjava zašto se provode ova žrtvovanja djece: "Ovo je sotonistička ceremonija okultnog vjerskog slavlja, ovaj ritual koji služi za štovanje Sotone. Sotona želi žrtve, Sotona želi krvne žrtve, Sotona želi sve više i više krvnih žrtava, a najbolja stvar za Sotonu je novorođenče.” U dirljivom videu od 2. travnja 2020., poznati pjevač Xavier Naidoo u suzama traži da se suočimo s tom temom. Izvorni zvuk plača: "Upravo sam pogledao nekoliko stvari koje imaju veze s adrenokromom - upravo sam imao pravi napad plača - to je tako strašno (plakanje).
Ovo je David Rodriguez, američki boksač teške kategorije. “Vidite, postoji žrtvovanje djece, postoje ljudi koji zapravo piju adrenochrome, toliko teroriziraju dijete. A to je teško progutati, to je teško, tako okrutno. Ali to je zapravo drevni ritual, plašiti djecu, posebno djecu, jer su čišća, jer su im nadbubrežne žlijezde čišće i tako su uplašeni i izbacuju toliko adrenalina i tako su uplašeni i onda ih ubijaju i piju njihovu krv... To je bolesna, bolesna, bolesna ritualna ceremonija (...) To sranje je stvarno i ne zezam te niti pričam teorije zavjere – to ne radim. Znam ljude u ovom poslu koji mi to potvrđuju.”
Ovo je Brice Taylor. Također je posvjedočila da je iskusila seksualno zlostavljanje od ranog djetinjstva i da je obučavana pod brutalnim mučenjem da postane seksualna robinja za visokopozicionirane ljude - posebno američke političare. Rekla je da su je, između ostalih, zlostavljali John F. Kennedy, Lyndon B. Johnson, Richard Nixon i Ronald Reagan. Također je bila prisiljena prisustvovati sotonskim misama i svjedočila ritualnim ubojstvima i kanibalizmu.
Ted Gunderson, koji je 27 godina radio u SAD-u kao specijalni agent FBI-a, potvrdio je da su izjave žrtava točne: “Imam kontakte i unutar američke tajne službe. Imam informacije iz raznih izvora da su suci, policija, tužitelji, odvjetnici, liječnici i mnogi istaknuti ljudi uključujući glumce, glumice, profesionalne igrače nogometa i bejzbola uključeni u ove aktivnosti (sotonski rituali)." Poštovani gledatelji, jer mediji nas uvijek iznova uvjeravaju: "Ritualno zlostavljanje ne postoji", zato bih sada želio pokazati više svjedoka i žrtava kako bismo došli do suštine ovog pitanja, je li to stvarno ne postoji.
Mel Gibson jedna je od najpoznatijih zvijezda Hollywooda. U neslužbenoj izjavi opisao je elitu industrije zabave kao "neprijatelje čovječanstva" koji "blaguju krv nevine djece". “Oni sakupljaju krv djece.Jedu meso djece. Ako je dijete tjelesno i psihički patilo prije smrti, vjeruju da time dobivaju dodatnu životnu vitalnost. Uživaju u boli i strahu... i što mlađi to bolji."
Zvijezda Gospodara prstenova Elijah Wood otkrio je da Hollywood ima veliki problem s pedofilijom. I poznati glumac Ricky Gervais je na dodjeli nagrada izvrijeđao uglednu elitu kao pedofilnu. Corey Feldman, poznati američki glumac priča kako je godinama bio zlostavljan u Hollywoodu. On i njegov najbolji prijatelj, dječji kolega glumac Corey Haim, bili su zlostavljani kad su imali 14 godina, a trauma tog zlostavljanja odigrala je ulogu u smrti njegovog prijatelja Coreya Haima. Izvorni zvuk: „Mogu vam reći da je problem broj jedan u Hollywoodu bila, jest i uvijek će biti pedofilija. To je najveći problem za djecu u ovoj industriji.”
Ovo je Liz Crokin, američka novinarka. Rekla je da ljudi koji cinkare elitne pedofile često umiru misteriozno. Isto se dogodilo seksualnom prijestupniku Jeffreyju Epsteinu, koji je bio uključen u seksualni lanac trgovine za ljude visokog profila. Prema Crokinu, vjerojatno je bilo 50 vrlo važnih ljudi koji su mogli imati motiv da ga ubiju jer su bili u velikim problemima zbog Epsteina. Epstein je ugostio neke od najvećih, najpoznatijih i najmoćnijih ljudi na svijetu i snimio aktivnosti tih ljudi na videu. Prema njezinim riječima, umiješani su članovi kraljevske obitelji, princ Andrew, modeli poput Naomi Campbell, poznati glumci poput Kevina Spaceyja i političari poput Billa i Hillary Clinton. Zato vam, poštovani gledatelji, želim skrenuti pozornost da je svaka od ovih žrtava i svjedoka platila veliku cijenu da progovori i otkrije ove stvari pred kamerama. Zato svakako proširite ovaj film svima koje poznajete, zbog ove djece, zbog žrtava koje još nisu dočekale pravdu.
Žrtva Katie Groves: Svjedočio sam tisućama ubojstava (...) od strane vlade Sjedinjenih Država. (…) Plačem za svojom braćom i sestrama na ovome mjestu, za onima koji tamo nedvojbeno žive i još uvijek pate. (…) Tamo su djeca i molim vas razmislite, shvatite da su djeca ta koja tu moraju preživljavati svaki dan. Djeca koja moraju podnijeti svu bol između umiranja ovdje i preživljavanja tamo. A ako djeca mogu skupiti ovu snagu, onda možda i vi imate snage gledati."
Velika istraga Jutarnjeg: evo kako su suci godinama postupali s nesretnom djecom iz Afrike
Jutarnji list proveo je opsežno istraživanje o načinu na koji su hrvatski općinski suci potvrđivali presude o posvajanju djece iz Afrike. Od izvora s raznih općinskih sudova u Hrvatskoj prikupili smo 54 rješenja o međunarodnom posvojenju, od kojih se 50 odnosi na posvojenje djece iz DR Konga. Istražili smo i kako je prije jednog desetljeća sve počelo kad je u Hrvatsku stiglo prvih devetnaest mališana iz DR Konga te tko je uspostavio lanac na putu posvojenja čije su karike preživjele sve do danas. U središtu našeg istraživanja odgovornost je hrvatskih državnih institucija u tom više od desetljeća dugom kontroverznom procesu i zataškavanju nepravilnosti.
Ovaj serijal pisan je i vođen željom da sva djeca koja su rođena s manje obiteljske, geografske i političke sreće, na putu u Hrvatsku budu u sigurnim rukama, dobrodošla i prihvaćena, bez sjene sumnje da su žrtve trgovine djecom. Da imaju ista prava i jednaku zaštitu kao i djeca posvojena u zemljama koje poštuju dječja prava, kao i naša "domaća", posvojena u Hrvatskoj. I da se poštuje njihovo zakonsko pravo da jednoga dana, ako to požele, upoznaju svoje korijene
OTKRIVENO je mnogo sumnjivih aspekata u proceduri koju su hrvatski sudovi provodili kad je riječ o posvajanju djece iz Afrike.
Jutarnji list proveo je veliko istraživanje o načinu na koji su hrvatski općinski suci potvrđivali presude o posvojenjima i prikupio je 54 rješenja o međunarodnom posvojenju, od kojih se 50 odnosi na djecu iz DR Konga.
Posvajanja u 10 minuta
Jasmina Božić, sutkinja suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, rekorderka po broju odobrenih priznanja posvojenja iz Konga, 10. lipnja 2020. godine u 10 minuta posvojiteljici bez supruga ili partnera priznala je presudu o posvojenju djevojčice (2) iz Konga premda po zakonu Konga posvojiti mogu samo bračni partneri nakon 5 godina braka. Posvojiteljica se odrekla prava na žalbu (protiv same sebe jer druge strane nije bilo) pa je sutkinja bez dodatnog obrazloženja omogućila da žena pribavi državljanstvo za curicu i dovede je u Hrvatsku.
Pet minuta kasnije Božić je počela novo ročište koje je trajalo 5 minuta dulje, s istim ishodom - nema žalbe pa sutkinja ničim ne obrazlaže svoju odluku. U tom rješenju zaboravlja imena bioloških roditelja, ne zna se je li i kako je utvrdila da se radi o originalnoj, a ne krivotvorenoj presudi o posvojenju. U 10:30 Zagrepčanka postaje zakonita majka curice (2.5).
Predmete sutkinja Božić, kako piše Jutarnji, nije dobila nasumično, nego ciljano.
U godinu dana jedan par posvojio pet curica
Jedan je zagrebački par u razmaku od rujna 2021. do studenog 2022. posvojio čak pet djevojčica unatoč tome što zakon Konga kaže: "Nitko ne može posvojiti više od troje djece."
Od 23 slučaja posvojenja u Zlataru, njih 15 rješavale su favorizirane sutkinje. Od 23 predmeta, ukupno 11 potpisala je sutkinja Jasmina Božić, po četiri Barbara Čuček i Sanja Leskovar-Hostić, dva Romana Mališ i Vesna Posavec, sutkinja u Donjoj Stubici, a Nataša Večković Jurman jedan.
Bez provjera
Iako su sudovi bili dužni provjeriti jesu li posvojitelji upisani u Registar posvojitelja u Hrvatskoj, kako piše Jutarnji, to nisu učinili nijednom. U 99 posto analiziranih rješenja nema osnovnih podataka o biološkim roditeljima.
Suci nisu ni pokušali provjeriti autentičnost potpisa i pečata na kongoanskoj presudi. List je vidio i nekoliko primjeraka kongoanskih presuda o posvojenju. Sadržaj svih presuda i sudionici postupka u dlaku su isti. Samo se mijenjaju imena djece, bioloških roditelja i posvojitelja, a isti su ljudi u Kinshasi od 7 milijuna stanovnika po dokumentima bili u istom satu na dva različita ročišta.
Last Edit: Jun 19, 2023 8:07:00 GMT by ApatridExile
Kako je Adriana Sučić Roginić preko tvrtke “Moja obitelj” d.o.o. zarađivala milijune u poslu posvajanja mališana iz Afrike.
Vlasnica zagrebačke tvrtke “Moja obitelj d.o.o.”, Adriana Sučić Roginić, preko koje je organizirala postupak posvajanja afričkih mališana, zbog sumnje u trgovinu djecom lani je uhićena u DR Kongu te potom odvedena i u pritvor, u kojem je provela mjesec dana.
Naučite kako trgovati cijenom dionica putem interneta. Preuzmite besplatni vodičNaučite kako trgovati cijenom dionica putem interneta. Preuzmite besplatni vodič Istraga vlasti u gradu Lubumbashiju protiv te žene otvorena je i zbog navodnog lažiranja dijela dokumentacije te nepoštovanja procedura pri posvajanju.Iz pritvora je puštena pod nepoznatim okolnostima, što i ne čudi s obzirom na to da se Kongo smatra jednom od pet država s najvećom stopom korupcije u svijetu. No, zbog nje su iza rešetaka u Lubumbashiju naknadno završila čak dvojica hrvatskih misionara, fra Filip Sučić i fra Ante Kutleša, koji su u policijskoj akciji “skinuti” s aviona koji ih je trebao prevesti u Bruxelles, i to isključivo zato što je jedan od njih imao isto prezime kao i vlasnica “Moje obitelji” pa se sumnjalo da surađuju.
Hrvatska javnost posljednjih je godina preko medija imala priliku upoznati Adrianu Sučić Roginić u posve drugačijem svjetlu. Javnost je tada obasipana vijestima o odvažnoj majci koja je posvojila dijete iz Afrike, pa zatim odlučila pomoći drugim potencijalnim posvojiteljima tako što je osnovala tvrtku koja će im pružati usluge savjetovanja te im tako pomoći da dođu do toliko željenog djeteta. Istini za volju i tada, na samom početku medijske samopromocije Adriane Sučić Roginić, bilo je onih koji nisu dobro reagirali na naslove tipa “Vi izaberete bebu, a ja vam je dostavim iz Konga”.
No, potencijalni posvojitelji više željni djeteta nego spremni sami sebi priznati da “Moja obitelj” možda i nije najbolja adresa za ispunjenje njihova sna, počeli su kucati na vrata te tvrtke. Tijekom posljednje dvije godine, čak 50-ak hrvatskih i još uvijek nepoznat broj obitelji iz inozemstva sa tom je tvrtkom potpisalo ugovore o pružanju savjetodavne pomoći pri posvajanju djece iz Afrike. Koliko znamo, njih 33 djecu je iz Konga do sada dovelo u Hrvatsku, a ne zna se koliko ih se trenutačno nalazi u postupku ili je od njega odustalo.
No, svima im je zajedničko da ih je Adriana Sučić Roginić pritom dobrano opljačkala, bez obzira na to jesu li dobili dijete ili ga još uvijek čekaju. Neki od njih nikada ga i neće dočekati jer si ne mogu priuštiti nastavak plaćanja suludih iznosa ucjene kojom im se prijeti da ako ne plate, dijete nikada i neće dobiti.
Šutnja kojom je do sada bila obavijena ta priča o iskorištavanju možda i najjače ljudske emocije – one koja se tiče djeteta, koje već imamo ili tek sanjamo, ne treba čuditi. Posvojitelji koji su dijete već dobili boje se da ga ne izgube zbog mutnih poslova tvrtke s kojom su surađivali. Bez sumnje je još teže ljudima čiji proces posvojenja još traje. Oni se boje progovoriti jer smatraju da će tako uništiti i ono malo skupih šansi koje im se nudi da do djeteta iz Konga ikada i dođu. Tvrtka “Moja obitelj” tako je do sada neometano uspijevala spriječiti sve pokušaje raskrinkavanja svoje rabote. Možda i zato jer je njezina vlasnica bivša djelatnica Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Očito iskusna u obmani, ona je svoj posao organizirala do posljednjeg detalja.
Prvi susret sa posvojiteljima završavao je potpisivanjem sporazuma. Ulaznica u krug posvojitelja plaćala se 42.000 kuna. U dodatku sporazuma piše i da će posvojitelj morati platiti isti iznos u slučaju da dijete koje je dovedeno u Hrvatsku iz nekih pravnih razloga mora biti vraćeno u Kongo. Ima tu i članaka koji govore o odšteti od 20.000 kuna koje posvojitelj mora platiti ako s bilo kime dijeli informaciju da je posvojitelj. Arianu Sučić Roginić posebno je “žuljala” mogućnost da više posvojitelja komunicira o svom procesu pa je i u tom slučaju zaprijetila kaznom od 20.000 kuna. Jednom prilikom prijetnjama je zaustavila komunikaciju nekoliko posvojiteljica preko internetskih foruma.
U oči, jasno, upada i činjenica da je ona cijelo vrijeme, uz dodatni trošak avionske karte i džeparac od 12.000 kuna, nudila i uslugu dovođenja djeteta iz Konga u Hrvatsku. U svemu tome nije jasno kakvo je to savjetovanje koje podrazumijeva “isporuku” mališana na kućni prag.
– Dakle, ako se dijete nudi i za to se traži novac, onda se to zove trgovina djecom. Ako se uplata tog novca nudi u varijanti gotovine, onda taj hrvatski d.o.o. radi porezni prekršaj. Ako je hrvatsko veleposlanstvo u Parizu prije nekoliko mjeseci zaustavilo izdavanje naših viza u kongoanske putovnice te djece onda postoji sumnja da nešto u svemu tome ne valja. I kako je uostalom moguće da ta žena završi u pritvoru u Kongu, a onda nakon povratka u Hrvatsku nastavlja raditi isto, a da je ovdje nitko ne “pita za zdravlje” – ogorčen je jedan od naših sugovornika koji je imao tu nesreću da je koristio usluge “Moje obitelji”.
Za šaku dolara
Istodobno, postavlja se i pitanje zašto Kongo? Adriana Sučić Roginić posvojila je dijete iz Etiopije. U svojim nastupima u medijima isticala je kako se njezina pomoć drugim obiteljima temelji na “know how” metodi koju je stekla pri posvojenju svog djeteta, na znanju jezika, iskustvu na terenu, kontaktima.
Radi lakšeg razumijevanja razlike između Etiopije i DR Konga, pokušat ćemo povući jednu europsku paralelu. Lubumbashi je od Addis Abebe udaljen oko 2600 kilometara, slično kao švedski grad Göteborg od Tirane. U Etiopiji, koja je jedno od najbrže rastućih gospodarstava u Africi, govori se amharski i slabije engleski, dok se u Lubumbashiju govori francuski i svahilski. U Kongu razni ratovi i sukobi traju već 17 godina bez prekida, a stanovnici te zemlje ubrajaju se u najsiromašnije na svijetu. No, postoji još jedna bitna razlika. DR Kongo nije potpisnik Haaške konvencije i posvojenja u toj zemlji odvijaju se isključivo pod kišobranom nacionalnih zakona. Etiopija je u međuvremenu zabranila posvajanje djece za strane državljane.
– U DR Kongu ne treba lažirati ni jedan dokument jer je korupcija toliko jaka da se za šaku dolara može dobiti bilo kakva potvrda, i to legalno. Riječ je o državi potpunog kaosa u kojoj je stranac idealna žrtva ako lokalni “poduzetnici” nanjuše da bi od njega mogli izvući novac – tumači Saša Ričković, jedini afrikanist u Hrvatskoj, dodajući da bi puno više tamošnjih mališana lako moglo pronaći svoj posvojiteljski dom u Europi da Kongoanci njihove buduće roditelje ne gule do gole kože. Naravno, bitnu ulogu u tome igra i posrednik koji im to omogućuje, namješta žrtve, u ovom slučaju “Moja obitelj’. U režiji te tvrtke to je u većini slučajeva odrađeno putem odvjetničkog ureda Yav&Associates iz Lubumbashija. I na njezinim web stranicama lako se može iščitati klasična priča iz Konga. Tako se navodi da se dijete može posvojiti, ali da je proces mučan, da valja imati vrhunske stručnjake, dakle baš njih, na terenu. Tek su propustili reći da posvojitelj mora biti milijunaš. Naveli su pritom i svoje razne doktorske i profesorske titule, sjajno poznavanje jezika...
– Kad god bih nazvao u taj ured s kojim me spojila “Moja obitelj” čuo bih maksimum njihove stručnosti u obliku “yes, no problem”. No zato su njihove fakture bile paprene, učestale i nemilosrdne. Adriana Sučić Roginić ostavila me na milost tim ljudima, a kasnije je čak i promijenila odvjetnike a da me nije obavijestila, pa sam ubrzo počeo plaćati i drugima u Lubumbashiju. Ravnatelj doma iz kojega je došla moja kći Naomi slao mi je fakture iz neke njegove tvrtke registrirane za bogznašto – kaže posvojitelj Dario Baričević.
Koliko je “Moja obitelj” bila uključena u raspodjelu tog plijena u Kongu zasad nije poznato. No, ako ćemo izračunati samo “ulaznice” od 42.000 kuna koje su hrvatski posvojitelji morali plaćati ako su željeli dospjeti pod njezin krov, taj ukupni iznos popeo se na više od 2 milijuna kuna. Nekima je, navodno, naplaćivala i veće iznose, valjda zaključivši da može. Ako, pak, računamo da je u prosjeku svaki posvojitelj potrošio najmanje 200.000 kuna, doći ćemo do iznosa od 10 milijuna kuna.
– Znamo za ženu iz Splita koja je upravo podigla novi kredit ne bi li završila postupak posvojenja. Adriana je guli, Kongoanci je gule. A tko joj može pomoći? – pita se grupa posvojitelja koja se u posljednje vrijeme organizira kako bi stala na kraj kriminalu “Moje obitelji”. No svi oni i dalje žele ostati anonimni. Iz straha za djecu. Pitaju se pritom može li hrvatska država zaštititi njihove interese i interese njihove djece. Iako većina tih mališana danas ima uredne hrvatske dokumente, oni su ipak šokirani razmjerima prevare “Moje obitelji” te strahuju da bi se i sami mogli naći u neugodnim situacijama. Čini se da bi pravobraniteljica za djecu u tom slučaju morala ispuniti osnovnu zadaću svoga posla.
Činjenicu da država do sada zakonski nije regulirala slučajeve posvajanja iz inozemstva očito je dobro znala iskoristiti upravo Adriana Sučić Roginić. S druge strane, nije jasno što se dogodilo s medijskom zvijezdom i dobrotvorom kakvom se predstavljala prije samo dvije godine? Tvrtka joj je danas u likvidaciji, od siječnja ove godine, a na telefon se javlja samo rijetkima.
Prima samo keš
Prema informacijama koje smo dobili iz DR Konga, Adriana Sučić Roginić u početku svog poslovanja zaista je sama odlazila po djecu u Afriku i dovodila ih u Hrvatsku. I tako sve do prošlog ljeta kada je uhićena. Navodno je izravni povod za to bio slučaj jednog Riječanina koji je odlučio sam otići po dijete, ali nije imao valjane dokumente. On je, naime, dijete pokušao izvesti iz zemlje s putovnicom Konga u kojoj je bila hrvatska viza izdana u Parizu. Zaustavljeni su na aerodromu u Lubumbashiju: njemu je dopušteno da napusti zemlju, ali bez djeteta, a Adriana Sučić Roginić strpana je iza rešetaka.
U tom trenutku hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova pokreće istragu o misterioznim vizama i osobi koja ih je izdavala u Francuskoj. Navodno su dobro pročešljane i sve veze iz hrvatskih tajnih službi koje je Adriana Sučić Roginić koristila preko svojih bivših kolega. Poslovno carstvo se tako počelo urušavati. Vjerojatno u panici, vlasnica “Moje obitelji” počinje nazivati posvojitelje i od njih traži da povuku svoje uplate s računa te da joj 42.000 kuna isplate u gotovini.
Potvrdu za to imamo od dvije posvojiteljske obitelji koje su to odbile. Savjetovanje u posvojenju odjednom je dobilo etiketu trgovine djecom. No, neki posvojitelji ostali su u vakuumu. Novac su platili, fotografiju djeteta dobili. Počeli ga smatrati svojim. Zato su i nastavili plaćati skupe usluge njegova dovođenja. “Moja obitelj” im u tome više ne može pomoći. Kao što nije ni mnogima prije njih. Je li sada na potezu Državno odvjetništvo? KRAJ CITATA